Dejan Milojević – Srce veće od dresa
Rođen 1977. u Beogradu, Milojević nije bio atletska zver niti zmaj sa sedam glava, ali je imao više košarkaškog znanja i volje od pola Evrope. Igrao je na poziciji četvorke, iako je bio “nizak” za tu poziciju – visok 200 cm (što za unutrašnju igru i nije mnogo), ali brate mili, kad se spusti leđima, kad uzme da “gura”, kad se zavrti… ni duplo veći ga ne mogu pomeriti.
Igrao je za FMP, Budućnost, Partizan, Galatasaray, Valensiju, i svuda bio lider. U Partizanu je postao ikona – osvajao titule, bio MVP lige tri puta, i ostavio srce na svakom treningu, svakoj utakmici. Bio je simbol borbe, timskog duha i lavljeg srca.
U reprezentaciji je bio deo generacije koja je uzela srebro na EP 2001. u Turskoj. Nije bio u centru pažnje, ali uvek među onima koji vuku, guraju, pomažu, i kad zatreba – ubodu ključnu dvojku ili ofanzivni skok.
Trenerska karijera – još veća priča
Posle karijere, nije nestao, nije se zavalio. Naprotiv – odmah je prešao na klupu, i to kako! Kao trener Mega Leksa, stvorio je celu jednu generaciju igrača:
➡️ Nikola Jokić (da, da – MVP NBA lige),
➡️ Vasilije Micić,
➡️ Marko Simonović,
➡️ Rade Zagorac…
Zvali su ga košarkaški tata, jer nije pravio samo igrače – pravio je ljude. Učio ih igri, ponašanju, poštovanju.
Kasnije je bio pomoćnik u reprezentaciji, a onda otišao u NBA, kao asistent u Golden State Warriorsima, gde je osvojio NBA prsten 2022. sa Stefom, Klejom i ekipom – ali i dalje ostao onaj isti skromni, nasmejani Dejan iz Bloka.
Tragičan kraj, ali večna legenda
Nažalost, 2024. godine preminuo je iznenada u Americi, dok je bio na dužnosti sa Warriorsima. Cela košarkaška planeta bila je u šoku. Svi – od Jokića do NBA zvezda – oprostili su se od njega sa suzama u očima i poštovanjem do neba. To nije bila samo sportska vest – to je bio gubitak jednog velikog čoveka.
Ukratko?
Dejan Milojević je bio:
❤️ Srce – na parketu, na klupi, među ljudima.
🧠 Mozak igre – razumeo je košarku kao retko ko.
👐 Tvorac šampiona – i to ne samo u sportu, nego u životu.
Otišao je prerano, ali ostavio je trag koji se ne briše.
Legenda, brat, učitelj, kapiten života.
Reprezentativna karijera
Takmičenje | Uspeh |
---|---|
Evropsko prvenstvo Turska 2001 | |
Evropsko prvenstvo Srbija i Crna Gora 2005 | 9. mesto |
Klupska karijera
Klub | Sezone |
---|---|
Beovuk | 1997–1998 |
FMP Železnik | 1998–2000 |
Budućnost Podgorica | 2000–2004 |
Partizan | 2004–2006 |
Pamesa Valensija | 2006–2008 |
Galatasaraj | 2008–2009 |
Partizan | 2009 |
Klupske titule
2 Domaća prvenstva ( 2005 i 2006 Partizan ) |
1 Domaće prvenstvo ( 2001 - Budućnost ) |
1 Domaći kup ( 2001 - Budućnost ) |